Upotrijebite donju poveznicu kako biste podijelili potpuni tekst ovog članka sa svojim prijateljima i kolegama.Saznajte više.
Istražite neizvjestan status i čimbenike utjecaja pacijenata s COVID-19 u mobilnim skloništima.
U veljači 2020., 114 pacijenata s COVID-19 primljenih u mobilnu bolnicu u skloništu u gradu Wuhanu, provinciji Hubei, uvršteno je u grupu pomoću prikladnog uzorkovanja.Kineska verzija Mishelove ljestvice nesigurnosti bolesti (MUIS) korištena je za procjenu nesigurnosti pacijentove bolesti, a višestruka regresijska analiza korištena je za istraživanje čimbenika utjecaja.
Prosječna ukupna ocjena MUIS-a (kineska verzija) je 52,22±12,51, što ukazuje da je neizvjesnost bolesti na umjerenoj razini.Rezultati pokazuju da je prosječna ocjena dimenzijske nepredvidivosti najveća: 2,88 ± 0,90.Višestruka postupna regresijska analiza pokazala je da žene (t = 2,462, p = ,015) imaju obiteljski mjesečni prihod ne manji od 10 000 RMB (t = -2,095, p = ,039), a tijek bolesti je ≥ 28 dana ( t = 2,249, p =, 027) neovisni je čimbenik utjecaja na neizvjesnost bolesti.
Bolesnici s COVID-19 su na umjerenom stupnju neizvjesnosti bolesti.Medicinsko osoblje trebalo bi više pažnje posvetiti bolesnicama, bolesnicima s niskim mjesečnim primanjima u obitelji i bolesnicima s duljim tijekom bolesti te poduzeti ciljane intervencijske mjere kako bi im se smanjila neizvjesnost bolesti.
Suočeni s novom i nepoznatom zaraznom bolešću, pacijenti s dijagnosticiranim COVID-19 pod ogromnim su fizičkim i psihičkim stresom, a neizvjesnost bolesti glavni je izvor stresa koji muči oboljele.Ova studija istraživala je neizvjesnost bolesti kod pacijenata s COVID-19 u mobilnim skloništima, a rezultati su pokazali umjerenu razinu.Rezultati studije koristit će medicinskim sestrama, kreatorima javne politike i budućim istraživačima u bilo kojem okruženju koje pruža skrb za pacijente s COVID-19.
Krajem 2019. Koronavirusna bolest 2019. (COVID-19) izbila je u Wuhanu, provinciji Hubei u Kini, postavši veliki javnozdravstveni problem u Kini i svijetu (Huang et al., 2020.).Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi ga kao javnozdravstvenu hitnu međunarodnu zabrinutost (PHEIC).Kako bi se ograničilo širenje virusa, Zapovjedni centar za prevenciju i kontrolu bolesti Wuhan odlučio je izgraditi više mobilnih bolnica za skloništa za liječenje pacijenata s blagim bolestima.Suočeni s novom i nepoznatom zaraznom bolešću, pacijenti kojima je dijagnosticiran COVID-19 trpe ogroman fizički i vrlo ozbiljan psihološki stres (Wang, Chudzicka-Czupała et al., 2020; Wang et al., 2020c; Xiong et al., 2020).Neizvjesnost bolesti glavni je izvor stresa koji muči oboljele.Kao što je definirano, to se događa kada pacijent izgubi kontrolu nad događajima povezanim s bolešću i svojom budućnošću, a može se dogoditi u svim fazama bolesti (na primjer, u fazi dijagnoze,… u fazi liječenja ili bez bolesti preživljavanje) (Mishel i sur., 2018).Neizvjesnost bolesti povezana je s negativnim socio-psihološkim ishodima te sa zdravstvenim padom kvalitete života i težim fizičkim simptomima (Kim i sur., 2020.; Parker i sur., 2016.; Szulczewski i sur., 2017.; Yang i sur., 2015).Ova studija ima za cilj istražiti trenutni status i čimbenike koji utječu na neizvjesnost bolesti kod pacijenata s COVID-19 te pružiti osnovu za buduće relevantne intervencijske studije.
COVID-19 je nova zarazna bolest tipa B koja se širi uglavnom kapljičnim putem i bliskim kontaktom.To je ozbiljna virusna epidemija u 21. stoljeću i ima globalni utjecaj bez presedana na mentalno zdravlje ljudi.Od izbijanja COVID-19 u gradu Wuhanu, provinciji Hubei krajem 2019., slučajevi su otkriveni u 213 zemalja i regija.SZO je 11. ožujka 2020. epidemiju proglasila globalnom pandemijom (Xiong et al., 2020.).Kako se pandemija COVIC-19 širi i nastavlja, psihološki problemi koji slijede postaju sve važniji prijedlozi.Mnoga su istraživanja pokazala da je pandemija COVID-19 povezana s visokim razinama psihološkog stresa.Suočeni s pandemijom, mnogi ljudi, osobito pacijenti s COVID-19, imat će niz negativnih emocionalnih reakcija kao što su tjeskoba i panika (Le, Dang i sur., 2020; Tee ML i sur., 2020; Wang, Chudzicka-Czupała i sur., 2020.; Wang i sur., 2020.c; Xiong i sur., 2020.).Patogeneza, razdoblje inkubacije i liječenje COVID-19 još su u fazi istraživanja i još uvijek postoje mnoga pitanja koja treba razjasniti u pogledu dijagnoze, liječenja i znanstvene spoznaje.Izbijanje i nastavak pandemije učinili su da se ljudi osjećaju nesigurno i nekontrolirano u vezi s bolešću.Nakon postavljene dijagnoze, pacijent nije siguran postoji li učinkovit način liječenja, može li se izliječiti, kako provesti izolaciju i kakav će učinak imati na sebe i članove svoje obitelji.Neizvjesnost bolesti dovodi pojedinca u stalno stanje stresa i proizvodi tjeskobu, depresiju i strah (Hao F i sur., 2020.).
Godine 1981. Mishel je definirao neizvjesnost bolesti i uveo je u područje sestrinstva.Kada pojedinac nema sposobnost prosuđivanja događaja povezanih s bolešću, a bolest uzrokuje povezane stimulativne događaje, pojedinac ne može donijeti odgovarajuće prosudbe o sastavu i značenju stimulativnih događaja, te će se pojaviti osjećaj neizvjesnosti bolesti.Kada pacijent ne može koristiti svoje obrazovanje, društvenu podršku ili odnos s pružateljem zdravstvenih usluga kako bi dobio informacije i znanje koje mu je potrebno, neizvjesnost bolesti se povećava.Kada se pojavi bol, umor ili događaji povezani s drogom, nedostatak informacija će se povećati, a neizvjesnost bolesti također će se povećati.U isto vrijeme, visoka neizvjesnost bolesti povezana je s padom sposobnosti obrade novih informacija, predviđanja rezultata i prilagodbe dijagnozi (Mishel i sur., 2018; Moreland & Santacroce, 2018).
Nesigurnost bolesti korištena je u studijama pacijenata s različitim akutnim i kroničnim bolestima, a veliki broj rezultata pokazuje da je ova kognitivna procjena bolesti povezana s različitim negativnim rezultatima pacijenata.Točnije, poremećaji raspoloženja povezani su s visokim stupnjem neizvjesnosti bolesti (Mullins i sur., 2017.);neizvjesnost bolesti prediktor je depresije (Zhang i sur., 2018.);osim toga, neizvjesnost bolesti se jednoglasno smatra da je to maligni događaj (Hoth i sur., 2015; Parker i sur., 2016; Sharkey i sur., 2018) i vjeruje se da je povezan s negativnim psihosocijalnim ishodima kao što su emocionalni stres, anksioznosti ili mentalnih poremećaja (Kim i sur. Ljudi, 2020; Szulczewski i sur., 2017).Ne samo da ometa sposobnost pacijenata da traže informacije o bolesti, ometajući tako njihov izbor liječenja i zdravstvene skrbi (Moreland & Santacroce, 2018.), nego također smanjuje kvalitetu života bolesnika povezanu sa zdravljem, pa čak i ozbiljnije fizičke simptome (Guan et. dr. Ljudi, 2020.; Varner i dr., 2019.).
S obzirom na ove negativne učinke neizvjesnosti bolesti, sve više i više istraživača počelo je obraćati pozornost na razinu nesigurnosti pacijenata s različitim bolestima i pokušavati pronaći načine za značajno smanjenje neizvjesnosti bolesti.Mishelova teorija objašnjava da je neizvjesnost bolesti uzrokovana nejasnim simptomima bolesti, kompliciranim liječenjem i njegom, nedostatkom informacija vezanih uz dijagnozu i težinu bolesti te nepredvidivim tokom bolesti i prognozom.Na to također utječu kognitivna razina pacijenata i društvena podrška.Studije su otkrile da na percepciju neizvjesnosti bolesti utječu mnogi čimbenici.Kao čimbenici koji utječu na percepciju neizvjesnosti bolesti analiziraju se dob, rasa, kulturni koncept, obrazovanje, ekonomski status, tijek bolesti te je li bolest komplicirana drugim bolestima ili simptomima u demografskim i kliničkim podacima pacijenata. .Mnoge studije (Parker i sur., 2016.).
Istražite neizvjestan status i čimbenike utjecaja pacijenata s COVID-19 u mobilnim skloništima.
Istraživanje presjeka provedeno je u mobilnoj bolnici za sklonište, na površini od 1385 četvornih metara, podijeljenoj u tri odjela, s ukupno 678 kreveta.
Koristeći pogodnu metodu uzorkovanja, 114 pacijenata s COVID-19 primljenih u mobilnu bolnicu za sklonište u Wuhanu, provinciji Hubei u veljači 2020. korišteno je kao objekt istraživanja.Kriteriji uključivanja: 18-65 godina;potvrđena infekcija COVID-19 i klinički klasificirana kao blagi ili umjereni slučajevi prema nacionalnim smjernicama za dijagnozu i liječenje;pristala sudjelovati u studiji.Kriteriji isključenja: kognitivno oštećenje ili psihička ili mentalna bolest;ozbiljno oštećenje vida, sluha ili jezika.
S obzirom na propise o izolaciji od COVID-19, istraživanje je provedeno u obliku elektroničkog upitnika, a postavljena je i logička provjera radi poboljšanja valjanosti upitnika.U ovoj studiji provedena je anketa na licu mjesta kod pacijenata s COVID-19 primljenih u mobilnu bolnicu za sklonište, a istraživači su strogo pregledali pacijente prema kriterijima uključivanja i isključivanja.Istraživači upućuju pacijente da ispune upitnik na jedinstvenom jeziku.Pacijenti ispunjavaju upitnik anonimno skeniranjem QR koda.
Upitnik općih podataka koji smo izradili sami uključuje spol, dob, bračno stanje, broj djece, mjesto stanovanja, stupanj obrazovanja, status zaposlenja i mjesečna primanja obitelji, kao i vrijeme od pojave COVID-19, kao i rodbinu i prijatelji koji su zaraženi.
Skalu nesigurnosti bolesti izvorno je formulirao profesor Mishel 1981. godine, a revidirao ju je Ye Zengjiejev tim kako bi se formirala kineska verzija MUIS-a (Ye et al., 2018.).Uključuje tri dimenzije neizvjesnosti i ukupno 20 čestica: dvosmislenost (8 čestica).), nedostatak jasnoće (7 čestica) i nepredvidivost (5 čestica), od čega su 4 čestice obrnuto bodovne stavke.Ove stavke se boduju pomoću Likertove skale od 5 stupnjeva, gdje 1=uopće se ne slažem, 5=uopće se slažem, a ukupni raspon bodova je 20-100;što je veći rezultat, veća je neizvjesnost.Rezultat je podijeljen u tri razine: niska (20-46,6), srednja (46,7-73,3) i visoka (73,3-100).Cronbachov α kineskog MUIS-a je 0,825, a Cronbachov α svake dimenzije je 0,807-0,864.
Sudionici su obaviješteni o svrsi studije, a informirani pristanak dobiven je prilikom regrutiranja sudionika.Zatim su počeli dobrovoljno ispunjavati i slati upitnike putem interneta.
Koristite SPSS 16.0 za uspostavljanje baze podataka i uvoz podataka za analizu.Podaci brojanja izražavaju se kao postotak i analiziraju hi-kvadrat testom;podaci mjerenja koji su u skladu s normalnom distribucijom izražavaju se kao srednja vrijednost ± standardna devijacija, a t test se koristi za analizu čimbenika koji utječu na neizvjesnost stanja pacijenta s COVID-19 korištenjem višestruke postupne regresije.Kada je p <.05, razlika je statistički značajna.
U ovoj studiji podijeljeno je ukupno 114 upitnika, a efektivna stopa oporavka bila je 100%.Među 114 pacijenata, 51 su bili muškarci i 63 su bile žene;imali su 45,11 ± 11,43 godine.Prosječan broj dana od pojave COVID-19 bio je 27,69 ± 10,31 dana.Najviše oboljelih bilo je u braku, ukupno 93 slučaja (81,7%).Među njima su supružnici s dijagnosticiranim COVID-19 činili 28,1%, djeca 12,3%, roditelji 28,1%, a prijatelji 39,5%.75,4% oboljelih od COVID-19 najviše je zabrinuto da će bolest utjecati na članove njihove obitelji;70,2% pacijenata zabrinuto je zbog posljedica bolesti;54,4% pacijenata zabrinuto je da će im se stanje pogoršati i utjecati na normalan život;32,5% pacijenata zabrinuto je da će bolest utjecati na njihov rad;21,2% pacijenata brine da će bolest utjecati na ekonomsku sigurnost njihovih obitelji.
Ukupni rezultat MUIS pacijenata s COVID-19 je 52,2 ± 12,5, što ukazuje da je nesigurnost bolesti na umjerenoj razini (tablica 1).Razvrstali smo rezultate svake stavke neizvjesnosti pacijentove bolesti i otkrili da je stavka s najvišim rezultatom bila “Ne mogu predvidjeti koliko će moja bolest (liječenje) trajati” (Tablica 2).
Opći demografski podaci sudionika korišteni su kao varijabla grupiranja za usporedbu neizvjesnosti bolesti kod pacijenata s COVID-19.Rezultati su pokazali da su spol, mjesečni prihod obitelji i vrijeme početka (t = -3,130, 2,276, -2,162, p <,05) bili statistički značajni (Tablica 3).
Uzimajući MUIS ukupni rezultat kao zavisnu varijablu i koristeći tri statistički značajna faktora (spol, mjesečni prihod obitelji, vrijeme početka) u univarijatnoj analizi i korelacijskoj analizi kao neovisne varijable, provedena je višestruka postupna regresijska analiza.Varijable koje na kraju ulaze u regresijsku jednadžbu su spol, mjesečni prihod obitelji i vrijeme pojave COVID-19, što su tri glavna čimbenika koji utječu na zavisne varijable (Tablica 4).
Rezultati ove studije pokazuju da je ukupni rezultat MUIS za pacijente s COVID-19 52,2±12,5, što ukazuje da je nesigurnost bolesti na umjerenoj razini, što je u skladu s istraživanjem nesigurnosti bolesti različitih bolesti kao što su KOPB, urođena srčana bolest bolesti i bolesti krvi.Tlačna dijaliza, vrućica nepoznatog porijekla u zemlji i inozemstvu (Hoth i sur., 2015; Li i sur., 2018; Lyu i sur., 2019; Moreland i Santacroce, 2018; Yang i sur., 2015).Na temelju teorije neizvjesnosti Mishelove bolesti (Mishel, 2018; Zhang, 2017), poznatost i dosljednost događaja COVID-19 su na niskoj razini, jer je to nova, nepoznata i visoko zarazna bolest, koja može Neizvjesnost koja dovodi do visok stupanj bolesti.Međutim, rezultati ankete nisu pokazali očekivane rezultate.Mogući razlozi su sljedeći: (a) Intenzitet simptoma glavni je čimbenik neizvjesnosti bolesti (Mishel i sur., 2018.).Prema kriterijima za prijem mobilnih skloništa, svi pacijenti su lakši pacijenti.Stoga rezultat nesigurnosti bolesti nije dosegao visoku razinu;(b) socijalna podrška glavni je prediktor razine neizvjesnosti bolesti.Uz potporu nacionalnog odgovora na COVID-19, pacijenti mogu biti primljeni u mobilna skloništa na vrijeme nakon postavljanja dijagnoze i dobiti profesionalni tretman medicinskih timova iz svih pokrajina i gradova diljem zemlje.Osim toga, troškove liječenja snosi država, tako da pacijenti nemaju brige, a donekle se smanjuje neizvjesnost stanja ovih pacijenata;(C).Mobilna bolnica-sklonište okupila je veliki broj oboljelih od COVID-19 s lakšim simptomima.Razmjene među njima učvrstile su njihovo samopouzdanje u prevladavanju bolesti.Aktivno ozračje pomaže bolesnicima u izbjegavanju straha, tjeskobe, depresije i drugih negativnih emocija uzrokovanih izolacijom te u određenoj mjeri smanjuje neizvjesnost bolesnika o bolesti (Parker i sur., 2016.; Zhang i sur., 2018.).
Stavka s najvišom ocjenom je “Ne mogu predvidjeti koliko će trajati moja bolest (liječenje)” koja iznosi 3,52±1,09.S jedne strane, budući da je COVID-19 potpuno nova zarazna bolest, pacijenti ne znaju gotovo ništa o njoj;s druge strane, tijek bolesti je dug.U ovoj studiji 69 slučajeva imalo je početak dulje od 28 dana, što čini 60,53% od ukupnog broja ispitanika.Prosječna duljina boravka 114 bolesnika u mobilnom skloništu bila je (13,07±5,84) dana.Među njima je 39 osoba boravilo duže od 2 tjedna (više od 14 dana), što čini 34,21% od ukupnog broja.Stoga je pacijent dodijelio višu ocjenu predmetu.
Drugorangirana stavka “Nisam siguran je li moja bolest dobra ili loša” ima ocjenu 3,20 ± 1,21.COVID-19 je nova, nepoznata i vrlo zarazna bolest.Pojava, razvoj i liječenje ove bolesti još su u fazi istraživanja.Pacijent nije siguran kako će se razviti i kako ga liječiti, što može rezultirati višim rezultatom za predmet.
Trećerangirani “Imam mnogo pitanja bez odgovora” dobio je ocjenu 3,04±1,23.Suočeno s nepoznatim bolestima, medicinsko osoblje neprestano istražuje i optimizira svoje razumijevanje bolesti te dijagnoza i planove liječenja.Stoga na neka pitanja vezana uz bolest koja postavljaju pacijenti možda nije u potpunosti odgovoreno.Budući da se omjer medicinskog osoblja u mobilnim skloništima općenito održava unutar 6:1 i provodi se sustav rada u četiri smjene, svako medicinsko osoblje treba brinuti o velikom broju pacijenata.Osim toga, u procesu komunikacije s medicinskim osobljem koje nosi zaštitnu odjeću, može doći do određenog prigušenja informacija.Iako su pacijentu pružene upute i objašnjenja vezana uz liječenje bolesti koliko god je to moguće, na neka personalizirana pitanja možda nije u potpunosti odgovoreno.
Na početku ove globalne zdravstvene krize postojale su razlike u informacijama o COVID-19 koje su primali zdravstveni radnici, zaposleni u zajednici i opća populacija.Medicinsko osoblje i zaposleni u zajednici mogu steći višu razinu svijesti i znanja o kontroli epidemije kroz raznolike tečajeve obuke.Javnost je kroz masovne medije vidjela mnogo negativnih informacija o COVID-19, poput informacija vezanih uz smanjenje nabave medicinske opreme, što je povećalo tjeskobu i bolest pacijenata.Ova situacija ilustrira hitnu potrebu za povećanjem pokrivenosti pouzdanim zdravstvenim informacijama, jer pogrešne informacije mogu spriječiti zdravstvene agencije u kontroli epidemija (Tran et al., 2020.).Visoko zadovoljstvo zdravstvenim informacijama značajno je povezano s nižim rezultatima psihološkog utjecaja, bolesti i anksioznosti ili depresije (Le, Dang, itd., 2020.).
Rezultati aktualnih istraživanja o oboljelima od COVID-19 pokazuju da pacijentice imaju višu razinu neizvjesnosti bolesti od pacijenata.Mishel je istaknuo da će, kao ključna varijabla teorije, kognitivna sposobnost pojedinca utjecati na percepciju podražaja povezanih s bolešću.Istraživanja su pokazala da postoje značajne razlike u kognitivnim sposobnostima muškaraca i žena (Hyde, 2014.).Žene su bolje u osjećaju i intuitivnom razmišljanju, dok su muškarci skloniji racionalnom analitičkom razmišljanju, što kod muških pacijenata može potaknuti razumijevanje podražaja, čime se smanjuje njihova nesigurnost u pogledu bolesti.Muškarci i žene razlikuju se i po vrsti i učinkovitosti emocija.Žene preferiraju emocionalne stilove suočavanja i stilove izbjegavanja, dok su muškarci skloni korištenju strategija rješavanja problema i pozitivnog razmišljanja kako bi se nosili s negativnim emocionalnim događajima (Schmitt i sur., 2017.).Ovo također pokazuje da bi medicinsko osoblje trebalo na odgovarajući način usmjeravati pacijente kako bi im pomoglo da zadrže neutralnost prilikom točne procjene i razumijevanja neizvjesnosti same bolesti.
Pacijenti čiji je mjesečni prihod kućanstva veći ili jednak 10 000 RMB imaju znatno niži rezultat MUIS.Ovaj je nalaz u skladu s drugim studijama (Li i sur., 2019.; Ni i sur., 2018.), koje su otkrile da je niži mjesečni prihod kućanstva pozitivan prediktor neizvjesnosti pacijentove bolesti.Razlog iza ovih spekulacija je taj što pacijenti s nižim obiteljskim prihodima imaju relativno malo društvenih resursa i manje kanala za dobivanje informacija o bolesti.Zbog nestabilnog posla i ekonomskih primanja obično imaju veći obiteljski teret.Stoga, kada se suoči s nepoznatom i ozbiljnom bolešću, ova skupina pacijenata više je sumnjičava i zabrinuta, pokazujući visok stupanj neizvjesnosti o bolesti.
Što bolest dulje traje, to je kod bolesnika manji osjećaj neizvjesnosti (Mishel, 2018).Rezultati istraživanja to dokazuju (Tian et al., 2014.), tvrdeći da porast dijagnosticiranja kroničnih bolesti, liječenja i hospitalizacije pomaže pacijentima da prepoznaju i upoznaju se s događajima povezanima s bolešću.Međutim, rezultati ove ankete pokazuju suprotan argument.Konkretno, neizvjesnost bolesti kod slučajeva koji su prošli 28 dana ili više od pojave COVID-19 značajno se povećao, što je u skladu s Lijem (Li i sur., 2018.) u njegovoj studiji pacijenata s nepoznatom temperaturom.Rezultat je u skladu s razlogom.Nastanak, razvoj i liječenje kroničnih bolesti relativno su jasni.Kao nova i neočekivana zarazna bolest, COVID-19 se još uvijek istražuje.Način liječenja bolesti je plovidba nepoznatim vodama, tijekom kojih su se dogodile neke iznenadne opasnosti.Događaji, kao što su pacijenti kod kojih se bolest vratila nakon otpuštanja iz bolnice tijekom razdoblja infekcije.Zbog neizvjesnosti dijagnoze, liječenja i znanstvenog razumijevanja bolesti, iako je pojava COVID-19 prolongirana, oboljeli od COVID-19 još uvijek nisu sigurni u razvojni trend i liječenje bolesti.Suočeni s neizvjesnošću, što je dulji početak bolesti COVID-19, to će pacijent biti zabrinutiji o učinku liječenja bolesti, to je jača pacijentova nesigurnost o karakteristikama bolesti i to je veća neizvjesnost bolesti. .
Rezultati upućuju na to da pacijenti s gore navedenim karakteristikama trebaju biti usredotočeni na bolest, a cilj intervencije u bolesti je pronaći način upravljanja za smanjenje bolesti.Uključuje zdravstveni odgoj, informacijsku podršku, bihevioralnu terapiju i kognitivno bihevioralnu terapiju (KBT).Pacijentima s COVID-19 bihevioralna terapija može pomoći u korištenju tehnika opuštanja u borbi protiv tjeskobe i sprječavanju depresivnih epizoda promjenom rasporeda dnevnih aktivnosti.CBT može ublažiti neprilagodljiva ponašanja, kao što su izbjegavanje, konfrontacija i samooptuživanje.Poboljšati njihovu sposobnost upravljanja stresom (Ho et al., 2020.).Intervencije internetske kognitivne bihevioralne terapije (I-CBT) mogu koristiti pacijentima koji su zaraženi i primaju skrb u izolacijskim odjelima, kao i pacijentima koji su izolirani kod kuće i nemaju pristup stručnjacima za mentalno zdravlje (Ho et al., 2020; Soh et al., 2020; Zhang & Ho, 2017).
MUIS rezultati pacijenata s COVID-19 u mobilnim skloništima pokazuju umjereni stupanj neizvjesnosti bolesti.Onaj s najvišom ocjenom u tri dimenzije je nepredvidljivost.Utvrđeno je da je neizvjesnost bolesti u pozitivnoj korelaciji s vremenom od početka COVID-19, a u negativnoj korelaciji s mjesečnim prihodima kućanstva pacijenta.Muškarci imaju niži rezultat od žena.Podsjetiti medicinsko osoblje da posvete više pažnje pacijenticama, pacijentima s niskim mjesečnim prihodima u obitelji i dugim tijekom bolesti, poduzeti mjere aktivne intervencije kako bi se smanjila neizvjesnost pacijenata o njihovom stanju, usmjeriti pacijente da ojačaju svoja uvjerenja, suočiti se s bolešću s pozitivan stav, surađivati s liječenjem i poboljšati suradljivost s liječenjem Seks.
Kao i svaka studija, ova studija ima neka ograničenja.U ovoj studiji korištena je samo ljestvica samoocjenjivanja za istraživanje neizvjesnosti bolesti kod pacijenata s COVID-19 koji se liječe u mobilnim bolnicama za skloništa.Postoje kulturološke razlike u prevenciji i kontroli epidemije u različitim regijama (Wang, Chudzicka-Czupała, et al., 2020.), što može utjecati na reprezentativnost uzoraka i univerzalnost rezultata.Drugi je problem što zbog prirode studije presjeka, ova studija nije provela daljnje studije o dinamičkim promjenama neizvjesnosti bolesti i njezinim dugoročnim učincima na pacijente.Studija je pokazala da nije bilo značajnih longitudinalnih promjena u razinama stresa, anksioznosti i depresije u općoj populaciji nakon 4 tjedna (Wang, Chudzicka-Czupała et al., 2020; Wang et al., 2020b).Potreban je daljnji longitudinalni dizajn kako bi se istražili različiti stadiji bolesti i njezin utjecaj na pacijente.
Dao značajan doprinos konceptu i dizajnu, ili prikupljanju podataka, ili analizi i interpretaciji podataka;DL, CL su sudjelovali u izradi rukopisa ili kritički revidirali važne sadržaje znanja;DL, CL, DS konačno su odobrili verziju koja će biti objavljena.Svaki autor treba u potpunosti sudjelovati u radu i preuzeti javnu odgovornost za odgovarajući dio sadržaja;DL, CL, DS pristaju biti odgovorni za sve aspekte rada kako bi osigurali da se problemi koji se odnose na točnost ili potpunost bilo kojeg dijela rada pravilno istraže i riješe;DS
Provjerite svoju e-poštu za upute o ponovnom postavljanju lozinke.Ako ne primite e-poštu unutar 10 minuta, vaša adresa e-pošte možda nije registrirana i možda ćete morati stvoriti novi račun Wiley Online Library.
Ako adresa odgovara postojećem računu, primit ćete e-poruku s uputama za dohvaćanje korisničkog imena
Vrijeme objave: 16. srpnja 2021